Sveti apostol Marko

P oreklom beše jevrejin, iz plemena Levijeva, ucenik svetog apostola Petra i njegov ljubljeni sin u Duhu Svetom, sin, ne po telu, nego po Duhu. Sveti Marko beše uvršten u sedamdeset svetih apostola Hristovih. Najpre je pratio svetog Petra i bio je upravo od njega postavljen za episkopa. Na molbu vernih napisao je Jevandelje, jer ti verni hrišcani u Rimu molili su ga da im napiše ono što im je sa svetim Petrom usmeno govorio o Gospodu našem, Isusu Hristu. Propovedao je Hristovu veru, u Akvileju i Egiptu, gde je on bio prvi propovednik Jevandelja i prvi episkop, jer sve do tada, Egipat je bio neznabožacki. No, sveti apostol Marko to izmeni i prosveti narod svetlošcu svete vere i mnoge prevede u hrišcanstvo. Sagradi mnoge crkve i postavi sveštenike i episkope. Cinio je on mnoga cudesa: bolesne je isceljivao, gubave cistio, neciste i zle duhove je izgonio iz ljudi. Mnogi tada poverovaše u Gospoda našeg Isusa Hrista, porazbijaše svoje idole i krstiše se u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Odatle on nastavi put u Aleksandriju, da i tamo širi rec Jevandelja. I tu svojim delom i cudom pokaza Božiju silu, time što zaceli ranu obucaru, koji šilom probode svoju levu ruku. Tim cudom on prevede mnoge u hrišcanstvo, ali saznavši za to, starešine grada skovaše plan da ga ubiju i u toj nameri uspeše i to baš na Uskrs, kada sveti Marko služiše Liturgiju u aleksandrijskoj crkvi. Najpre ga baciše u tamnicu, a sutradan ga pogubiše, prilikom cega Sunce sakri svoje zrake, nebo se otvori i bi veliki zemljotres. Ovaj sveti apostol i jevandelist i mucenik Hristov, skonca u Egiptu, u gradu Aleksandriji, 25. aprila i beše star 68 godina i bi uvencan vencem vecne slave.

Tropar (glas 3):

U verhovnago Petra naucivsja, apostol Hristov bil jesi, i jako solnce stranam vozsijal jesi, Aleksandrijom udobrenije biv blažene; toboju Egipet ot prelesti svobodisja, evangelskim tvojim ucenijem prosvješc vsja jako svjet; stolp cerkovnij; sego radi tvoju pamjat ctušce svjetlo prazdnujem, Marko bogoglase: moli toboju blagovjestimago Boga, da sogrešenij ostavljenije podast dušam našim.